Kako Hrvatska može postići klimatsku neutralnost do 2050.

Europski zeleni plan postavlja ambiciozan cilj da Europa postane prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine. Klimatska neutralnost znači postizanje ravnoteže između emisija stakleničkih plinova i njihovog uklanjanja iz atmosfere. Za Hrvatsku, kao članicu Europske unije, ovo predstavlja veliki izazov, ali i priliku za modernizaciju gospodarstva, stvaranje novih radnih mjesta i povećanje energetske neovisnosti.

Trenutno stanje emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj

Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatska godišnje emitira oko 20 milijuna tona CO2 ekvivalenta. Najveći izvori emisija su:

• Energetski sektor (proizvodnja električne energije i toplinske energije) - oko 40% ukupnih emisija
• Promet - oko 25% ukupnih emisija
• Industrija - oko 15% ukupnih emisija
• Poljoprivreda - oko 12% ukupnih emisija
• Zgradarstvo - oko 8% ukupnih emisija

Hrvatska je već postigla određeni napredak u smanjenju emisija u odnosu na referentnu 1990. godinu, ali za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine bit će potrebne mnogo značajnije mjere i strukturne promjene u svim sektorima.

Ključni sektori i mjere za postizanje klimatske neutralnosti

1. Transformacija energetskog sektora

Energetski sektor predstavlja najveći izvor emisija stakleničkih plinova, stoga je njegova transformacija ključna za postizanje klimatske neutralnosti.

• Povećanje udjela obnovljivih izvora energije - Hrvatska ima izvrstan potencijal za korištenje sunčeve energije, energije vjetra i hidroenergije. Cilj je povećati udio obnovljivih izvora na minimalno 60% u proizvodnji električne energije do 2030. i na 90% do 2050. godine.
• Postupno napuštanje fosilnih goriva - Plan za postupno gašenje termoelektrana na ugljen i prirodni plin, uz istovremeno povećanje kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.
• Razvoj pametnih mreža i skladištenja energije - Ulaganje u tehnologije i infrastrukturu koja će omogućiti učinkovitu integraciju obnovljivih izvora energije u elektroenergetski sustav.
• Energetska učinkovitost - Implementacija mjera za smanjenje potrošnje energije u svim sektorima.

2. Dekarbonizacija prometa

Promet je drugi najveći izvor emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj i predstavlja poseban izazov za dekarbonizaciju.

• Elektrifikacija cestovnog prometa - Poticaji za nabavu električnih vozila, razvoj infrastrukture za punjenje i postupno ograničavanje prodaje vozila s motorima na unutarnje izgaranje.
• Unaprjeđenje javnog prijevoza - Modernizacija i elektrifikacija željezničkog sustava, poboljšanje usluga javnog prijevoza u gradovima.
• Razvoj alternativnih goriva - Za teretni promet i avijaciju, gdje elektrifikacija nije odmah moguća, potrebno je razviti alternativna goriva poput vodika i biogoriva.
• Poticanje aktivne mobilnosti - Izgradnja biciklističke infrastrukture i poticanje hodanja i korištenja bicikala za kraća putovanja.

3. Energetska obnova zgrada

Zgrade su odgovorne za značajan dio potrošnje energije i povezanih emisija. Energetska obnova postojećeg fonda zgrada predstavlja jedan od najisplativijih načina smanjenja emisija.

• Ubrzana energetska obnova javnih i stambenih zgrada - Cilj je energetski obnoviti barem 3% fonda zgrada godišnje.
• Standardi za nove zgrade - Od 2030. godine svi novi objekti trebaju biti izgrađeni prema standardu zgrada gotovo nulte energije.
• Decentralizirana proizvodnja energije - Poticanje instalacije solarnih elektrana na krovovima zgrada.
• Zamjena sustava grijanja - Postupno napuštanje grijanja na fosilna goriva i prelazak na toplinske pumpe i druge čiste tehnologije.

4. Kružno gospodarstvo i industrija

Transformacija industrije i prelazak na načela kružnog gospodarstva ključni su za smanjenje emisija iz proizvodnih procesa i otpada.

• Energetska učinkovitost u industriji - Uvođenje najnovijih tehnologija i praksi za smanjenje potrošnje energije.
• Kružno gospodarstvo - Smanjenje stvaranja otpada, povećanje recikliranja i ponovna upotreba materijala.
• Inovacije i čiste tehnologije - Poticanje istraživanja i razvoja novih tehnologija s niskim ili nultim emisijama.
• Smanjenje emisija iz industrijskih procesa - Uvođenje tehnologija za hvatanje i skladištenje ugljika u industrijama gdje je teško eliminirati emisije.

5. Održiva poljoprivreda i šumarstvo

Poljoprivreda i šumarstvo igraju posebnu ulogu jer mogu biti i izvori emisija i ponori ugljika.

• Održive poljoprivredne prakse - Smanjenje korištenja mineralnih gnojiva, poboljšanje upravljanja stajskim gnojivom, precizna poljoprivreda.
• Pošumljavanje - Povećanje površine pod šumama, obnova degradiranih šuma i sadnja novih.
• Zaštita i obnova ekosustava - Očuvanje močvarnih područja i drugih ekosustava koji djeluju kao prirodni ponori ugljika.
• Razvoj bioekonomije - Korištenje bioloških resursa na održiv način za stvaranje novih proizvoda i usluga.

Financiranje zelene tranzicije

Za postizanje klimatske neutralnosti bit će potrebna značajna ulaganja u sve sektore. Izvori financiranja uključuju:

• EU fondovi - U okviru Višegodišnjeg financijskog okvira 2021-2027 i instrumenta Next Generation EU, Hrvatska ima na raspolaganju značajna sredstva za zelenu tranziciju.
• Fond za modernizaciju - Poseban EU fond namijenjen tranziciji na čistu energiju u državama članicama s nižim BDP-om.
• Privatna ulaganja - Poticanje privatnih investicija kroz povoljne kredite, jamstva i druge financijske instrumente.
• Državni proračun - Postupno povećanje udjela "zelenih" investicija u državnom proračunu.

Socijalno pravedna tranzicija

Zelena tranzicija mora biti socijalno pravedna kako bi dobila podršku svih segmenata društva. To uključuje:

• Podrška za ranjive skupine - Posebni programi za energetski siromašna kućanstva, umirovljenike i druge osjetljive skupine.
• Prekvalifikacija radnika - Programi osposobljavanja i prekvalifikacije za radnike iz industrija koje će biti najviše pogođene tranzicijom.
• Regionalni razvoj - Posebna pozornost na regije koje su trenutno ovisne o fosilnim gorivima ili energetski intenzivnim industrijama.

Zaključak

Put Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti do 2050. godine zahtjevat će sveobuhvatne promjene u svim sektorima gospodarstva i društva. Međutim, ova tranzicija ne predstavlja samo izazov, već i veliku priliku za modernizaciju gospodarstva, stvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje kvalitete života i jačanje energetske neovisnosti.

Uspjeh će ovisiti o koordiniranom djelovanju vlade, lokalnih zajednica, gospodarstva i građana. Potreban je jasan strateški okvir, dosljedne politike i značajna ulaganja. No, potencijalne koristi - od čistijeg okoliša i smanjenih energetskih troškova do novih gospodarskih mogućnosti - daleko nadmašuju troškove tranzicije.

Zelena tranzicija već je započela, a Hrvatska ima priliku biti među predvodnicima ovog globalnog procesa. Uz pravovremeno djelovanje i pametne investicije, možemo izgraditi održivu i prosperitetnu budućnost za sve građane.